PRILAGOĐAVANJE NERVNOG SISTEMA

03 Aug

Procesi u nervnom sistemu utiču na snagu mišića na dva načina:

1. Sposobnost za aktiviranje mišićnih vlakana

2. Učestanost prenosa impulsa

Angažovanje motornih jedinica sledi „pravilo veličine“. Pri svakoj kontrakciji mišića se ne aktiviraju sve motorne jedinice: samo neophodne jedinice, koje ispunjavaju uslov „zakon svi ili niko“. Dakle, samo manje jedinice učestvuju u početku pobudom mišićnih vlakana Tipa I. Ukoliko je potrebno da se izvrši veća sila, aktiviraju se veće jedinice pobudom mišićnih vlakana Tipa II-a, i na kraju se pobuđuju mišićna vlakna Tipa II-b, sa jedne strane.      Sa druge strane, kada centralni nervni sistem (CNS) pobudi motornu jedinicu, CNS može da šalje impulse na različitim frekvencijama (broj impulsa u sekundi). Povećanje frekvence pobuđivanja utiče na razvijanje veće sile kontrakcije u mišićnom vlaknu tako angažovanom: ova pojava se naziva „fenomen stepenica“; to jest, sabiranje impulsa sve dok ne dođe do maksimalne kontrakcije. U principu, maksimalna kontrakcija se javlja u opsegu oko 50 impulsa u sekundi (herca, Hz).
Treba napomenuti da se generisanjem više frekvence pobuđivanja, na primer, 100 Hz, ne povećava maksimalna snaga (pretpostavimo da je maksimalna snaga postignuta na 50 Hz) već se zapravo maksimalna snaga postigne u kraćem vremenskom intervalu. Svaka metoda vežbanja sa većim opterećenjima, na primer, većim od 85-90%, dovodi do prilagođavanja mreže nerava, kroz takav nivo opterećenja, za pobudu maksimalnog broja motornih jedinica kao i veću frekvencu pobudnih nervnih impulsa. Ova vrsta prilagođavanja se može proceniti pomoću elektromiograma, EMG – merenje koje omogućava proveru napretka ovog aspekta. Kako bismo zaokružili pristup ovoj izrazito složenoj pojavi spomenućemo da je ova vrsta prilagođavanja povezana i sa koordinacijom unutar mišića kao i sa koordinacijom između mišića.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *